Svevremenski pozdrav

Na ovoj slici vidimo odnos erotizma i seksualnosti. Prije nego što ustvrdimo išta o njihovim suodnosima moramo odbaciti svako predodžbu o ovim pojavama. Preuzimanjem ženske optike nagrdili bismo ih političkom korektnošću, a sagledanjem stvari kroz muško oko nametnuli bismo im grubi primitivizam.

Ženske grudi u ovom su slučaju okrenute naopako, a košulja koja ih pokriva stvara iluziju kazališnih zastora. Jean-Jacques Lebel u inervjuu, kojeg je dao povodom izložbe pod nazivom Picasso Erotique iz 2009. kada je izloženo oko 350 Picassovih djela koja tematiziraju poimanje erotizma i seksualnosti kroz mladenaštvo, zrelost i starost u Parizu i Montrealu, govori o suodnosu ovih dviju pojava. Erotizam je za razliku od seksualnosti, nevidljiv, odnosno on je po riječima Lebela stvoren za transmutaciju. On često ističe transmutaciju, odnosno izokretanje, podvrgavanje krizi postojećeg, a erotizam bi u tom smislu predstavljao ono što je nevidljivo unutar čovjekove želje, čiji je motor na drugoj razini svijesti i za razliku od seksualnosti ne može se uvježbati već se mora otkrivati. Zastor koji pokriva ženske grudi zapravo postavlja gledatelja u poziciju aktivnog promatrača-gledatelja, a ne voajera. Onaj koji gleda što je iza zastora mora gledati samoga sebe, čovjeku je tako izravno povjerena zadaća autora. Možemo se koristiti poznatom Shakespearovom rečenicom Cijeli svijet je pozornica kako bismo ilustrirali razlike i suodnos ovih dviju pojava. Zastori su rekvizit koji omogućava čovjeku da bude unutar i izvan scene, slike, duboke duhovne sfere koju erotizam i erotični osjećaji obuhavaćaju. Pozornica je seksualnost, što čovjek zaista može uvježbati, izvanjska manifestacija. Erotične osjećaje moguće je prenijeti u umjetnost dok seksualnost obuhvaća privatnu sferu koju čovjek živi ili ne živi, koju čovjek prakticira ili ne, može označavati ono što čovjek želi proživjeti, ali još uvijek nije. To je sasvim osobna stvar. Erotični osjećaji mogu se prenijeti na druge ljude i to putem umjetnosti. Ako vam se ne sviđa ovakva praksa i transmutacija erotizma, morat ćete zaobilaziti muzeje u širokom luku. Ne treba ni zanemariti kako ovaj prikaz grudi podsjeća na vulvu i to upravo kozmičku vulvu te tako ističe sakralnost otkrivanja erotske i seksualne energije.

Međutim, ne treba seksualnost ružiti etiketom grešnog ili pogrešnog, prostog jer se u ostalim kulturama i vremenima na nju gledalo kao na pojavu i čin od esencijalne važnosti kako ističe Mircea Eliade. Možda zato potresa grafit na kojem vidimo Trumpa i Kim Jong Una kako se ljube na francuski način. Zar nije ta eksplicitna strast izražena implicitno na sastancima moćnika i zar nije svetogrdno trenirana do blasfemičnih razmjera? Druga fotografija prikazuje indogenog muškarca s tradicionalnim ukrasima, odnosno tjelesenim alternacijama. Do njega stoje dvije žene očito u seksualnom činu sadomazohističkog karaktera. Prisjetimo se markiza de Sadea po kojem je ova seksualna praksa dobila ime. To je praksa seksualnih želja, isticanje nasilja i seksualnog čina u suodnosu, Erosa i Thanatosa, eksplitcitna slika ljudskih fantazija. Sada smo mi voajeri ili u najblažu ruku pasivni promatrači. Zar nismo kao voajeri spontano pozvani na autocenzuru? U domeni eksplicitne seksualnosti najbrže reagiramo moralizmom, bilo “internaliziranim”, bilo društvenim. Jean-Jacques Lebel ističe kako umjetnost nije umjetnost ako nije slobodna, a pogotovo ako se ne opire političkoj korektnosti i zahtjevima prikladne umjetnosti. Rastvaranjem ovih zavjesa simbolično je podignut veo naše unutrašnjosti uz pomoć umjetnosti kako bismo preispitali naša uvjerenja.